MALO JE POZNAT NJEGOV ŽIVOTOPIS Multimilijunaš Zimdin u Dubrovniku (2)
ODLAZAK GOSPODINA ZIMDINA
Nakon kraćeg boravka u našem gradu g. William Zimdin otputovao je u ponedjeljak sa specijalno udešenim svojim luksuz(nim) autom put Semmeringa, radi urečenih (dogovorenih) komisija na licu mjesta. Tu ima da napravi zračnu željeznicu (žičaru) i skijašku skakalicu, koja će biti najveća na svijetu, tako da će Semmering konkurirat i čuvenom Sent Moricu. Uz restaurirani prvoklasni hotel „Panhans“, kafane, umjetna jezera, kupališne bazene, koje topli (grije vodu) sedam ogromnih kotlova, uveden je i autobusni promet na šinama („šinobus“, autobus na tračnicama s pogonskim uređajem i vozačem u prvom vagonu. – nap. D.R.) a kroz dvije godine radit će se još ogromni zamašni radovi. Sve firme koje sudjeluju na ovim čudesima svijeta rade uz minimalnu zaradu, a uza svu svjetsku krizu hotel „Panhans“ bio je cijelo ljeto pun gostiju. Gosp. Zimdin misli i na budućnost našeg grada u prvom redu da bi se gosti mogli kupati u moru kroz cijelu godinu, a onda da poveže Dubrovnik sa Semmeringom. Nadamo se da će gosp. Zimdin, komu je naš grad tako omilio, izvesti svoje genijalne planove i da će se do brzo opet povratiti u svoju omiljenu „Šeherezadu“.
Građani Dubrovnika nisu se protivili da W. Zimdin ostvari svoje megalomanske planove, ali lokalna vlast bila je sumnjičava prema stranom investitoru. Do današnjeg dana ostao je samo jedan građevinski objekt a to je vila Šeherezada.Bila bi turistička atrakcija da je izgrađena i u Hoolywoodu. Predstavljam čitateljima tekst koji je objavljen na Google-u.
„Vila Šeherezada je najneobičnija građevina u Dubrovniku. Nazivaju je još Taj Mahal Mediterana, jer je to jedina zgrada građena u istočnjačkom stilu. Zgrada je dovršena 1929. g. po narudžbi bogatog ruskog Židova Williama Zimdina (Tartu, Estonija 1880. – Santa Barbara, California, SAD, 1951. – nap. D.R.), koji je bio njen prvi vlasnik i stanovnik. Zimdin je u to vrijeme imao jednu tajnovitu ljubavnicu, Maurku crne puti, zvanu Šeherezada, kojoj je htio izgraditi posebnu palaču u raskošnom orijentalnom stilu po uzoru na dvorac iz zbirke priča „1001 noć“. Zbog njenog nadimka, vila se tako i danas zove.
Bogataš je u Dubrovnik doveo bečkog arhitekta Alfreda Kellera (1875-1945), izdiktirao mu svoje megalomanske zamisli, ostavio mu brdo novaca i dao rok od dvije godine. Kupaonica je brodom dovezena iz Amerike, a orgulje iz Petrograda. Keller je uspio završiti zgradu s živopisnim terasama i elementima orijentalne arhitekture koje su u potpunosti iskakale od tradicionalne dubrovačke kamene izgradnje. Zimdin, međutim, nije htio stati samo na dubrovačkom Tah Mahalu. Crkvu u sv. Jakovu htio je pretvoriti u kockarnicu, od stare gradske luke je pokušao napraviti šetnicu uz more, a otok Lokrum mostom je htio povezati s kopnom, na kojem bi se nalazili razni komercijalni objekti.
Sreća po Dubrovnik da su ga gradske vlasti zaustavile u tim ludim (?) naumima. Početkom II. svjetskog rata, dubrovački snovi ovog bogatog bankara su se raspršili, a komunističke vlasti vilu je nacionalizirala nakon što su streljali generala Beljajeva. Tom ruskom vojniku Zimdin je ostavio vilu na čuvanje nakon što je sa ženom otišao u Ameriku (pričalo se je da ga je tajnovita maurska ljubavnica pratila). Zanimljivo je da ni talijanski, ni njemački fašisti tijekom rata nikad nisu kročili u ovu vilu (niti je opljačkali – nap. D.R.). Stvaranjem Jugoslavije komunisti je žele pretvoriti u Titovu palaču (rezidenciju), ali njemu se nije sviđala, tako da nikad nije spavao tamo (svoju vilu imao je u Lapadu). Zimdini nasljednici 50-ih godina XX. stoljeća traže natrag, ali komunističke vlasti upisuju je kao vlasništvo hotela „Argentina“, jer je državi bilo preskupo njeno održavanje. 60-ih godina postaje objekat s striptiz sadržajem, a početkom novog desetljeća opet se mjenja namjena i postaje vila za bogataše. Tada dva mjeseca borave slavni holivudski glumci Elizabeth Taylor i Richard Burton koji su Zimdinovo ljubavno gnijezdo pretvorili u svoje. U vrijeme njihova boravka u Šeherezadi posjećivao ih je Tito. (Početkom 70-ih godina XX. stoljeća snimao se je film „Sutjeska“, a ulogu Tita igrao je Richard Burton. To je razlog zašto je engleski glumac sa E. Taylor boravio u Šeherezadi dva mjeseca. – nap. D.R.). Poslije se na toj lokaciji snimao film „Okupacija u 26 slika“, a glumci koji su tamo bili stacionirani (u vili) krali su vrijedni namještaj. (sic!!). Nakon toga vila Šeherezada pada u zaborav sve do tranzicije i privatizacije kada napokon postaje vlasništvo bogate čileanske obitelji Lukšić koja je hrvatskih korijena.
