MALI OGLASI
08.05.2020 | Damir Račić

KOLUMNA DAMIRA RAČIĆA Zanimljivosti iz ilustriranog tjednika Svijet

Autor: Libero Portal
Zanimljivosti iz ilustriranog tjednika Svijet
Tiskovina „Svijet“ bila je izvrsno informativno, zabavno ali i edukativno štivo za tadašnje čitatelje na prostoru Kraljevine Jugoslavije

Navedena tiskovina izlazila je u razdoblju od 1926. do 1938. g. Osnovna značajka tiskovine bile se mnogobrojne fotografije iz svijeta i Kraljevine Jugoslavije. Tiskane su i druge informacije koje su bile aktualne kako bi „Svijet“ bio što raznovrsniji sadržajem i zanimljiv za čitatelje. Sadržavao je mnoštvo fotografija o raznim političkim događajima, osobama, nesrećama, športskim natjecanjima, izložbama, turizmu, značajnim ustanovama, prirodnim ljepotama, modnim novitetima, hrvatskim iseljenicima, iz svijeta filma itd; itd.

 

 

Objavljivani su tematski veoma različiti tekstovi da ih je nemoguće sve nabrojiti. Jednom riječju tiskovina „Svijet“ bila je izvrsno informativno, zabavno ali i edukativno štivo za tadašnje čitatelje na prostoru Kraljevine Jugoslavije. Od 1928. do 1930. tiskani su notni zapisi i riječi popularnih pjesama! Ostaje nejasno zašto je prestala izlaziti nakon 1938. godine? Je li bio politički, finacijski ili neki drugi razlog ostaje nepoznato. (Neuobičajno je, da je uredništvo označavalo istim rednim brojevima: siječanj-lipanj od 1-52/3 i za srpanj-prosinac ponovno od 1-52/3 i tako svake godine, te sam morao pripaziti o kojem se mjesecu radi u godini.)

 

 

Slijedi nekoliko povijesnih zanimljivosti koje sam izabrao iz raznih brojeva „Svijeta“.

 

 

„Svijet“ od 2.3.1929. g; broj 10.

 

 

DOMINO IGRA

 

 

Dva benediktinca (iz) glasovitog samostana Monte Cassino (jedna od najžešćih bitaka tijekom II. svjetskog rata – nap. D.R.) bijahu, valjda radi kakvog prijestupa, zatvoreni u jednu istu ćeliju gdje su za dokolicu izmislili neku igru. Za nju su rabili bijele kamenčiće ili po svoj prilici kredu, koju su četverouglasto rezali, a pojedine bi kocke isto tako označili crnim točkama. Te bi kamenčiće (ili kockice kreda) onda prema nekom međusobno ustanovljenom računu (pravilu) jednoga do drugoga slagali i tako (su) se u zatvoru baš ugodno zabavljali, a da nijesu morali zbog dugočasice (duže vremenske kazne) očajavati.

 

Budući ih je pak opat često iz blizine nadzirao, to su se dogovorili, da će se kod najmanjega štropota (lupe, buke) za(po)četi moliti prvi stih iz psalma Dixit dominus domino... A jer više na izust nijesu znali, to su morali kod riječi „domino“ prestati i početak psalma iznovice opetovati. Tim imenom nazvaše kasnije i svoju igru. To je eto zametak sadašnjoj domino igri.

 

 

PRVA VLASULJA (u istom broju)

 

 

Prvu je vlasulju imao Ljudevit Sveti (Luj IX. Sveti, 1214-1270) francuski kralj koji je umro godine 1270. Vrativši se iz križarske vojne iz Palestine kući, zada ne malu stravu svojoj majci, koja ga je veoma voljela, jer je vidjela da je ćelav, što je bila samo posljedica velikih napora u toplom podneblju. Ali se mudra žena dosjeti odmah varci, (rješenju) da kosu nadomjesti. Svakome dvorjaninu, čije su kose iole nalikovale (bivšoj) kosi njezina sina odreže po jedan pramen, sašije ih (međusobno) vješto jedan do drugog i načini tako uresne vlasi za sina. Ljudi toga zanata znali su razloge prve vlasuljarice i izumiteljice njihova umijeća visoko cijeniti, jer su njezina sina odabrali svojim zaštitnikom, što je i do danas ostao.

 

 

„Svijet“ od 3.10.1936. g; broj 14.

 

 

POSTANAK LIKERA

 

 

Kad je Ljudevit XIV. (Luj XIV. 1638-1715, vladao od 1643.) postao stariji, pogoršao mu se tek i ukus. Trpio je želudačne boli. Za to je g-đa Maintenon izmislila sredstvo „za pojačanje želuca“. Bila je to destilirana rakija, slador (mogao je biti samo med – op. D.R.), cvjetovi naranče i neke druge miomirisne tvari. To je bio početak modernog likera. Svatko je htio na francuskom dvoru da nadkrili (nadmaši) drugoga izumom novih likera. Gospođa Maintenon, kneginja Soubise i kneginja Maily izumile su likere, od kojih mnogi do danas (još se) piju na primjer Cocteletes a la Soubise i Gigot a la Maily i t. d. 400-GODIŠNJICA SVILENIH ČARAPA (u istom broju)

 

 

Napokon pokrenuto je pitanje: Tko je nosio prve svilene čarape? Ono nije pokrenuto u mAmerici, gdje se obično takve „vrlo važne stvari“ istražuju, nego u Engleskoj koja je u svojoj konzervativnosti ipak katkada nađe vremena da se zabavi i takvim pitanjem. No kako je to pitanje od velikog interesa osobito za krasni spol, nije čudo da su se njime pozabavili engleski učenjaci. Oni su dakle točno ustanovili da su do XVI. vijeka prinčevi Evrope, koji su bili mjerodavn (!) u pitanjima odijevanja, nosili čarape od sukna ili vune. Prve svilene čarape došle su u Englesku – kako su sada ustanovili učenjaci – za vrijeme vladanja kralja Henrika VIII. Te čarape darovao je neki španjolski vojvoda engleskom kralju. Nekako u to vrijeme otkrili su u domovini darovatelja, svileno tkivo i kao odjevni predmet za noge. Henrik VIII. je – kako povjesničari tvrde – priveo svrsi taj dar, ali za žene i dalje je ostala moda čarapa od sukna. Prvu žensku svilenu čarapu „uvela“ je tek kćerka Henrika VIII., kraljica Elizabeta (Elizabeta I. 1533-1603) i ta je nova moda vrlo brzo našla mnogo poklonika među krasnim damama dvora. Svilena je čarapa zavladala svijetom.

 

 

Pošto su se engleski povjesničari pozabavili tim pitanjem, nijesu za njima htjeli zaostati ni francuski učenjaci, pa su počeli istraživati, kada su u Francuskoj rađene i nošene prve svilene čarape. I to im je pošlo za rukom. Ustanovili su naime, da su u centrumu (središtu) francuske industrije svilenih čarapa, u Troyesu, izrađene prve svilene čarape prije ravno četiri stotine godina, dakle g. 1536. Taj bi se datum poklapao sa danom kad je Henrik VIII. dobio na dar španjolske svilene čarape, pa dakle proizilazi, da je španjolsko „otkriće“ u skoro isto vrijeme bilo poznato i u Francuskoj. Za (francuski grad) Troyes važno je ovo otkriće povjesničara: tvorničari će svečano proslaviti ovu 400-godišnjicu i prikazati razvitak mode čarapa u posljednjih 400 godina. „Svijet“ od 17.10.1936. g; broj 16.

 

 

ŠTO JE ZNAČILA RIJEČ „DANDY“? – OD ROKOKOA DO JAZZA

 

 

Riječ „dandy“ znači zapravo kicoš, gizdelin, fićfirić, modna luda, ali pravi dandy je još nešto više: on je smioni modni esteta, erotički raspoložen, s jakom naglašenom ženskom notom. Bilo ih je oduvijek na svijetu, od najstarijih vremena, ali pravi tip dandya u današnjem smislu riječi stvorio je tek rokoko. Kavaliri na dvoru kralja Ljudevita XV. sigurno nisu imali drugoga posla, nego da se brinu kako će pred svojim (i tuđim) damama osvanuti što ljepši i kićeniji, što mirisniji. Sve to dakako samo izvana, jer se u ono vrijeme njega (pranje) tijela smatrala raskoši. Sam kardinal Richelieu u to vrijeme pazi na svoju izabranu eleganciju, a Casanova zahvaljivaše svoje poslovične (ljubavne) uspjehe kod žena u prvom redu raskošnom odijevanju i onda kad bi se nalazio u teškim novčanim (ne)prilikama.

 

 

Posebna vrst dandya bijahu t. zv. incroyables (nevjerojatni) u Francuskoj za vrijeme prvoga konzulata. Oni su išli za tim, da izazovnim odijevanjem što više naglase, kako su oni nešto drugo nego njihovi suvremenici. Nosili su po nekoliko prsluka, a gornji bijaše uvijek kraći od donjeg, ogromnu kravatu i kratku vlasulju. Svega bijaše na njima, samo ne duha (pameti) i zato su brzo iščezli.

 

 

Najznamenitiji dandy, uzor svih dendya svijeta bijaše Englez (a tko će drugi? – op. D.R.) Brummell, a otkrio ga je princ od Walesa na nekoj svečanosti. Taj veliki diktator mode dokazao je svijetu, da nije dovoljno imati samo elegantno odijelo, već da ga čovjek mora znati i da nosi, bila to vojnička uniforma ili građanski frak. Međutim u tog unuka nekog slastičara ne bijaše kulture, pa mu je slava zavrtjela glavom. Počinio je nekoliko netaktičnosti (možda prema damama iz aristokratskog društva? – kom. D.R.) i izgubio (je) prinčevsku naklonost, tako da je umro u bijedi početkom prošlog (XIX. – nap. D.R.) stoljeća u Calaisu. I naši današnji suvremeni dandyji dijele se jednako kao i u prošlosti, u dandyje u dobrom i lošem smislu. Prvoga zovemo kicošem, a drugog estetom. „Svijet“ od 7.11.1936. g; broj 19.

 

PRVI „KAVALIR S RUŽOM“ BIO JE OSCAR WILDE

 

(O slavnim dandyjima kroz povijest)

 

Krivo imaju oni koji tvrde, da su skupocjene i raskošne haljine produkt ženske taštine. Istina je naprotiv, da su upravo žene poprimile od muškaraca volju za raskošnim odijevanjem. O tome je već i Biblija pisala, govoreći o skupocjenim haljinama Davida i Jonatana. Najskupocjenije haljine nosili su u stara vrmena najprije vojskovođe. Tako i Homer slavi u svojim stihovima odijelo i oružje koje je Hektor ponio u boj. Pravi i prvi „dandy“, - u modernom zančenju te riječi – bio je Alkibijad, najljepši čovjek onih davnih vremena, idol čitave Atene. On je došao na glas ne samo zbog svojih ratničkih i olimpijskim pobjeda, već i zbog toga što je bio prvi reformator mode, koji je uveo posebni kroj haljine i srebrnu kacigu, čemu su se divili svi a osbito same Atenjanke. Alkibijad je osim toga bio prvi koji je svojem psu dao odrezati rep i postao tako pretečom tog običaja do naših vremena.

 

 

Čovjek mode bio je i rimski car Neron, koji je dva puta dnevno mijenjao haljine (toga: latinski: gornja haljina – nap. D.R.) i nikad nije oblačio istu haljinu dva puta. U prvoj polovici 19. stoljeća postali su dandyji predmetom poštovanja narodnih masa i modni diktator uživao je jednaku popularnost kao, recimo, razni zaslužni junaci, učenjaci, umjetnici. Najpoznatiji dandy 19. stoljeća bio je Englez George Brummell (1778-1832), koji je potpuno zadobio pod svoju vlast tadašnjeg princa od Walesa, kasnijeg kralja Eduarda IV.

 

 

On je to postigao na taj način, što je neprestano s princem razgovarao o modi i utjecao na njega u tolikoj mjeri da je ovaj sav očajan, neprestano mislio kako bi u eleganciji nadvisio Brummella. Drugi modni diktator Londona bio je grof Orsay. On je uveo posebni diktat za oblačenje rukavica, tako da je svaki pravi kavalir morao u stanovito doba dana i na raznim društvenim sastancima nositi jednom rukavice od srnine kože, drugi put od kozje i t. d. (još nek' mi netko kaže da su Englezi ljubitelji životinja! – kom. D.R.). Još neugodniji diktat vrijedio je za cipele. Grof je naime odredio da mora biti polirana ne samo koža na gornjem dijelu cipele nego i na potplatu (pretpostavljam, da su zbog toga padovi bili češći – kom. D.R.), tako da kavalirima nije drugo preosta(ja)lo, nego da se voze neprestano u kočiji. Da bi pak i ostalo društvo vidjelo da kavalir slijedi točno njegove propise svaki bi, tko je imao polirane potplate, stavljao cipelu tako na stolce ili bi prebacio nogu preko noge, da su se bezuvjetno morali vidjeti polirani potplati.

 

 

No i među pjesnicima i književnicima bilo je mnogo slavnih dandyja. Takav je bio na pr. Pietro Aretino, zatim Walter Raleigh (živio koncem 15. i početkom 16. stoljeća) koji je bio najelegantnije obučeni (odjeveni) kavalir onog vremena, osim što je pisao i dobre pjesme. Balsac, Musset i Eugen Sue veoma su pazili da budu elegantno obučeni (odjeveni). Sue je bio prvi čovjek, koji je odredio da sluga mora posjetnicu donjeti na srebrnom poslužavniku. Osim toga on nije nikad jeo u društvu, budući da pjesnik visoko stoji iznad običnih ljudi, pa se ne smije pokazati pri tom profanom poslu. (svakodnevnoj ljudskoj potrebi – op. D.R.).

 

 

No sve je dandyje nadvisio (nadmašio) engleski (irski!) pjesnik Oscar Wilde. On je u svim salonima Londona, kao i na ulicama sa svojim odijelima, za koje je sam pravio nacrte, pobuđivao velik interes. Za Wildea se pripovijeda da je nekom prosjaku, koji je stajao nedaleko (od) njegovog stana dao napraviti posebno prosjačko odijelo, koje je unatoč toga što je bilo izvan svakog stila, bilo veoma ukusno. Wilde je, ne smijemo zaboraviti, prvi kavalir s ružom u zapućku.

 

 

I tako moja gospodo (čitatelji), krivo imaju oni, koji misle da je težnja za modnim originalnostima i elegancijom produkt ženske taštine. Muškarci u tome ne samo da ne zaostaju za ženama, nego su im pokazali i put.

 

 

U razdoblju od 1926-1938. u „Svijetu“ je objavljeno dosta fotografija iz Dubrovnika i njegove okolice koje bi za svakoga (naročito kolekcionara) bile zanimljive, jer se radi o raznim lokalnim događajima, osobama ili gostovanjima poznatih osoba i mnogo čemu drugom.

 

Za kraj jedna šala („Svijet“ 20/1927) . „Što je zajedničko za balerine i žabe? Jedne i druge imadu gole noge, skaču i boje se rode.“

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji
Glas Grada - Tiskana izdanja
Glas Grada 801
GLAS GRADA 800
Glas Grada 799
Glas Grada 798
Glas Grada 797
Glas Grada 196
Glas Grada 795
Glas Grada 794
Glas Grada 793
Glas Grada 792
Glas Grada 791
Glas Grada 790
Glas Grada 789
Glas Grada 788
Glas Grada 787
Glas Grada 786
Glas Grada 785
Glas Grada 784
Glas Grada 783
Glas Grada 782
Glas Grada 781
Glas Grada 780
Glas Grada 779
Glas Grada 778
Glas Grada 777
Glas Grada 776
Glas Grada 775
Glas Grada 774
GLAS GRADA 773
Glas Grada 772
Glas Grada 771
Glas Grada 770
Glas Grada 769
Glas Grada 768
Glas Grada 767
Glas Grada 766
Glas Grada 765
Glas Grada 764
Glas Grada 763
GLAS GRADA 762
Glas Grada 761
Glas Grada 760
Glas Grada 759
Glas Grada 758
Glas Grada 757
Glas Grada 756
Glas Grada 755
Glas Grada 754
Glas Grada 753
Glas Grada 752
Glas Grada 751
GLAS GRADA 750
Glas Grada 749
Glas Grada 748
GLAS GRADA 747
GLAS GRADA 746
GLAS GRADA 745
GLAS GRADA 743/744
GLAS GRADA 742
Glas Grada 741
Glas Grada 740
Glas Grada 739
Glas Grada 738
Glas Grada 737
Glas Grada 736
Glas Grada 735
Glas Grada 734
Glas Grada 733
Glas Grada 732
Glas Grada 731
Glas Grada 730
Glas Grada 729
Glas Grada 728
Glas Grada 727
Glas Grada 726
Glas Grada 725
Glas Grada 724
Glas Grada 723
Glas Grada 722
Glas Grada 721
Glas Grada 720
Glas Grada 718/719
Glas Grada 717
Glas Grada 716
Glas Grada 715
Glas Grada 714
Glas Grada 713
Glas Grada 712
Glas Grada 711
Glas Grada 710
Glas Grada 709
Glas Grada 708
Glas Grada 707
Glas Grada 706
Glas Grada 705
Glas Grada 704
Glas Grada 703
Glas Grada 702
Glas Grada 701
Glas Grada 700
Glas Grada 699
Glas Grada 698
Glas Grada 697
Glas Grada 696
Glas Grada 695
Glas Grada 694
Glas Grada 693
Glas Grada 692
Glas Grada 691
Glas Grada 690
Glas Grada 689
Glas Grada 688
Glas Grada 687
Glas Grada 686
Glas Grada 685
Glas Grada 684
Glas Grada 683
Glas Grada 682
Glas Grada 681
Glas Grada 680
Glas Grada 679
Glas Grada 678
Glas Grada 677.
Glas Grada 676
Glas Grada 675
Glas Grada 674
Glas Grada 673
Glas Grada 672
Glas Grada 671
Glas Grada 670
Glas Grada 669
Glas Grada 668
Glas Grada 666/7
Glas Grada 665
Glas Grada 664
Glas Grada 663
Glas Grada 662
Glas Grada 661
Glas Grada 660
Glas Grada 659
Glas Grada 657
Glas Grada 656
Glas Grada 655
Glas Grada 654
Glas Grada 653
Glas Grada 652
Glas Grada 651
Glas Grada 650
Glas Grada 649
Glas Grada 648
Glas Grada 647
Glas Grada 646
Glas Grada 645
Glas Grada 644
Glas Grada 643
Glas Grada 642
Glas Grada 641
Glas Grada 640
Glas Grada 639
Glas Grada 638
Glas Grada 637
Glas Grada 636
Glas Grada 635
Glas Grada 634
Glas Grada 633
Glas Grada 632
Glas Grada 631
Glas Grada 630
Glas Grada 629
Glas Grada 628
Glas Grada 627
Glas Grada 626
Glas Grada 625
Glas Grada 624
Glas Grada 623
Glas Grada 622
Glas Grada 621
Glas Grada 620
Glas Grada 619
Glas Grada 618
Glas Grada 617
Glas Grada 616
Glas Grada 614 / 615
Glas Grada 613
Glas Grada 612
Glas Grada 611
Glas Grada 610
Glas Grada 609
Glas Grada 608
Glas Grada 607
Glas Grada 606
Glas Grada 605
Glas Grada 604
Glas Grada 603
Glas Grada 602
Glas Grada 601
Glas Grada 600
Glas Grada 599
Glas Grada 598
Glas Grada 597
Glas Grada 596
Glas Grada 595
Glas Grada 594
Glas Grada 593
Glas Grada 592
Glas Grada 591
Glas Grada 590
Glas Grada 589
Glas Grada 588
Glas Grada 587
Glas Grada 586
Glas Grada 585
Glas Grada 584
Glas Grada 583
Glas Grada 582
Glas Grada 581
Glas Grada 580
Glas Grada 579
Glas Grada 578
Glas Grada 577
Glas Grada 576
Glas Grada broj 575
Glas Grada 574
Glas Grada 573
Glas Grada 572
Glas Grada 571
Glas Grada 570
Glas Grada 569
Glas Grada 568
Glas Grada 567
Glas Grada 566
Glas Grada 565
Glas Grada 564
Glas Grada 562-563
Glas Grada 561
Glas Grada 560
Glas Grada 559
Glas Grada 558
Glas Grada 557
Glas Grada 556
Glas Grada 555
Glas Grada 554
Glas Grada 553
Glas Grada novi broj
Glas Grada 551
Glas Grada 550
Glas Grada 549
Glas Grada 548
Glas Grada 547
Glas Grada 546
Glas grada 545
Glas Grada 544
Glas Grada 543
Glas Grada 542
Glas Grada 541
Glas Grada 540
Glas Grada 539
Glas Grada 538
Glas Grada 537
Glas Grada 535 / 536
Glas Grada 534
Glas Grada 533
Glas Grada 532
Glas Grada 531
Glas Grada 530
Glas Grada 529
Glas Grada 528
Glas Grada 527
Glas Grada 526
Glas Grada 525
Glas Grada 524
Glas Grada 523
Glas Grada 522
Glas Grada 521
Glas Grada 520
Glas Grada 519
Glas Grada 518
Glas Grada 517
Glas Grada 516
Glas Grada 515
Glas Grada 514
Glas Grada broj 513
Glas Grada 512
Glas Grada 510/511
Glas Grada 509
Glas Grada 508
Glas Grada 507
Glas Grada 506
Glas Grada 505
Glas Grada 496
Glas Grada 497
Glas Grada 498
Glas Grada 499
Glas Grada 500
Glas Grada 502
Glas Grada 504
Glas Grada broj 503
Nazad Naprijed