INTERVJU Lasić: Neću pokleknuti pred ničijim ucjenama!

Direktor Turkish Airlinesa je na nedavnom sastanku s direktorom zračne luke Čilipi, ostao začuđen činjenicom da u Cavtatu zimi ne rade hoteli i restorani, što je za njega vrlo zabrinjavajuće, jer broj i redovitost njihovih letova ovisi o tome. Primjetite, on pritom nije govorio o Dubrovniku, već o Cavtatu! Iz toga, čovjek može izvući samo dva zaključka: niti znamo poslovno, niti znamo skrbnički za opće dobro promišljati. Dobri smo izgleda samo kada stvar ne ovisi o nama, nego o, u konkretnom slučaju, nesrećama drugih – što će biti kada sukobi u arapskim zemljama prestanu i otvore se važne turističke destinacije, koje će samim time što su dosta dugo bile „zabranjeno blago“ biti tim „slađe“? – kazao je konavoski načelnik Božo Lasić u svom nedavnom intervjuu za Dubrovniknet.hr Mnogi vozači koji prolaze pokraj ulaza u Cavtat, pitaju se što se gradi i kakav je ono građevinski zahvat na skretanju prema Cavtatu. O kakvom prometnom rješenju je riječ, koliko taj infrastrukturni projekt košta i tko ga plaća, što se njime planira postići i koliko će biti smanjene gužve i prometni čepovi kojima smo svjedočili prethodnih godina? – Da, radi se o vrlom velikom i značajnom projektu za Konavle, Cavtat pa i šire. Napokon ćemo imati riješen problem ulaza u Cavtat. Kako nisam građevinar o tehničkoj komponenti projekta ne mogu suditi, odnosno, mene kao načelnika prvenstveno zanima funcionalnost navedenog riješenja, to jest uklanjanje problema koji nas svih muči. Cjelokupnu investiciju pokrivaju Hrvatske ceste, uz napomenu kako je sukladno prvim razgovorima dio troškova trebala pokrivati općina, no na kraju su Hrvatske ceste preuzele sve financijske obveze i tu im moramo biti zahvalni. A riječ je o projektu vrijednom oko dvadeset milijuna kuna. Po dolasku na vlast najavili ste čiste i nove odnose s ugostiteljima u Cavtatu, te novi način naplaćivanja javnih površina. Turistička sezona se približava, jeste li kakve odluke po tom pitanju donijeli i hoće li one utjecati na ugostitelje da ne zatvaraju svoje objekte tijekom cijele zime? Naime, i mediji su pisali o sablasno praznom Cavtatu tijekom proteklih mjeseci, kada se čitava jezgra pretvara u gradilište i parkiralište? Hoćete li povećavati cijene za javne površine i njihov zakup, te za poslovne prostore u vašemu vlasništvu? – Kada kažete vlast to gordo zvuči, ali upravo problem koji spominjete svjedoči kako pozicija koju trenutno imam zahvaljujući ukazanom povjerenju građana, počinje i završava s njima. Počinje u onom pogledu da je i u kampanji ovaj problem bio razmatran i o njemu se diskutiralo s vrlo jasnim zaključkom, dojam kojeg je još više odredila i ova zadnja ljetna sezona: okupirani nogostupi, ceste, ulice, zagađeno more radi začepljene kanalizacije zbog masnoća … to nije slika i stanje našeg mjesta kojeg žele niti naši sumještani niti turisti koji odabiru naše mjesto kao odredište na kojem će se odmoriti, opustiti, zabaviti, kulturno uzdizati … Onaj tko ne vidi u kojem smjeru vodi takav pristup turizmu nažalost živi u mraku, jer nastavak takvog turizma znači sjeći granu na kojoj sjediš. Prostor koji nam je Bogom dan i koji su nam ostavili naši preci stvaran je stotinama godina i na nama je da ga u prvom redu očuvao, a potom da damo i svoj obol. Tvrdnje kako nam je protekla sezona bila jedna od najboljih sezona stoga su tek kratkovidne izjave; stvarno stanje gotovo da je sasvim suprotno jer je to bio neviđeni atak na prostor i postojeću infrastrukturu. Pored toga takav pristup zanemaruje one koji ovdje žive cijele godine; kako se oni osjećaju ako se ne mogu okupati u čistom moru, ako moraju svakodnevno prolaziti barijere koje su postavljane na nogostupu ili cesti i gušiti se u pretjeranoj gužvi. Druga strana priče jest kako Grad i Općinu treba voditi kao tvrtku, kako neki sugeriraju, i u svom djelovanju na prvo mjesto staviti profit. Vidjevši sve ovo čovjeku gotovo da i dođe u napast pristupiti na takav način. Samo pitam se ja, koliko bi tada općina, kao skrbnik za javni prostor, trebala naplatiti njegovo korištenje? Zar bi logika profita tada dozvoljavala da imamo smiješno, ma čak i sramotno nisku tarifu za korištenje javne površine koju smo sad usvojili? Da budem sasvim precizan i vrlo slikovit: za jedan stol potrebna su 4 m2, što je ukupno 8 kn dnevno, temeljem cijene od 2 kn po m2, koje je uzgred rečeno do sada naplaćivala Župa, no ne i mi, naša je cijena bila još manja 1,35 kuna što je za jedan stol svega 5,4 kune. Koliko je potrebno da se pokrije takva vrsta troška za korištenje javne površine ostavljam sudu samih čitatelja. No i odmah dodajem: svrha Općine nije trka za profitom pod svaku cijenu, svrha općine je zaštita interesa i rad na dobrobit svih građana, ne samo ovih nego i budućih generacija, a za takvo što prvenstveno je potrebna ravnoteža kako se to ogleda i u ovom slučaju. U tom je kontekstu donijeta odluka da se korištenje javne površine proširi na cijelu godinu. Zašto? Jedna šetnja kroz naše mjesto vam odmah daje odgovor: ugostitelji su svojim građevinskim interpolacijama u prostoru dotičnu površinu zauzeli na cijelu godinu. No, čak i uz tu činjenicu mi smo spremni izaći u susret: ukoliko budu radili tijekom cijele godine manje će za 50% u zimskom periodu plaćati korištenje javne površine. Pritom nas i u tom „kompromisu“ prvenstveno vodi jedna misao: omogućiti svima kvalitetniji život, kroz cijelu godinu, a to sigurno nisu prazne ulice tijekom ovih zimskih mjeseci. Druga dimenzija se da iščitati iz upita direktora Turkish Airlinesa na sastanku s direktorom zračne luke Čilipi, koji je ostao začuđen činjenicom da u Cavtatu zimi ne rade hoteli i restorani, što je za njega vrlo zabrinjavajuće jer broj i redovitost njihovih letova ovisi o tome. Primjetite, on pritom ne govori o Dubrovniku, već o Cavtatu! Iz svega ovoga čovjek može izvući samo dva zaključka: niti znamo poslovno, niti znamo skrbnički za opće dobro promišljati. Dobri smo izgleda samo kada stvar ne ovisi o nama, nego o, u konkretnom slučaju, nesrećama drugih – što će biti kada sukobi u arapskim zemljama prestanu i otvore se važne turističke destnacije, koje će samim time što su dosta dugo bile „zabranjeno blago“ biti tim „slađe“? Isto tako moram reći kako je po meni privatizacija hotela u Cavtatu loše i traljavo provedena, država je to odradila maćehinski i nekorektno. Niz prostora koji su u Cavtatu trebali pripastiti Općini uručeni su neopravdano novim vlasnicima. Danas vodimo borbu i sudske sporove koji su skupi i u konačnici neizvjesni. Općina je već milijune kuna isplatila vlasnicima zemljišta na kojima su hoteli građeni jer je nepravednim zakonom ta obveza dana općinama iako je cjelokupni novac od prodaje dobila država, pa vas ja pitam gdje je tu pravda? Cavtatski ugostitelji su, očekivano, reagirali pismom u kojemu, između ostaloga ističu kako ovakav potez ne ukazuje na partnerski odnos Općine prema njima. – Na prvu me je to pismo uistinu iznenadilo, ali kasnije kada sam analizirao cjelokupnu situaciju, sve mi je bilo jasno. Vidite, odmah želim reći kako sam jedan od rijetkih koji je branio i još uvijek brani ceh ugostitelja pred Općinskim vijećem. Naime, više puta je na sjednicama Općinskoga vijeća bilo riječi o neredu koji se događa za vrijeme turističkih sezona, i uvijek sam govorio: „ strpimo se sezona traje par mjeseci pustimo ljude neka zarade i nama i njima će biti bolje“, no izgleda kako sam bio naivan, jer se pretjeralo preko svake mjere i treba uvesti reda. Primili smo ugostitelje prošli tjedan te smo s njima imali vrlo ugodan razgovor, ljudima smo objasnili kako nam je namjera da zajedno promijenimo neke stvari kako bismo svima olakšali život i u konačnici poboljšali ugostiteljsku ponudu u Cavtatu. Dosadašnja je cijena korištenja javne površine u razgovoru bila tek na zadnjem mjestu, više smo dali naglasak na vizualno uređenje Cavtata i donošenje strateškoga dokumenta koji će propisati kako trebaju izgledati klupice, kante za smeće, nogostupi, boja fasada, table koje će označavati ulice itd, a nadasve tende ispred kafića. Naravno, prisutni su ugostitelji dali određene prijedloge i sugestije, dijelom izrazili suzdržanost u pogledu cijena, ali kada im je sve prezentirano, koliko sam ja razumio, bili su suglasni. Objasnili smo im kako u idućih nekoliko mjeseci namjeravamo donijeti taj strateški dokument, koji će biti donesen tek nakon što se provede sveopća javna rasprava u koju će aktivno moći sudjelovati i svi vlasnici restorana. Posebno sam istaknuo kako se neće od njih tražiti da odmah uklone tende, nego će im se dati primjeren rok u kojem su dužni da od dana donošenja toga akta izraditi nove tende ili što već bude dogovoreno. Nakon završenoga sastanka na kojem su usuglašeni stavovi pojavilo se ovo priopćenje. Odgovorno tvrdim, kako ovo priopćenje nije poslano od strane ugostitelja Cavtata nego se radi o pojedincima koji su parazitirali na tom neredu, u koji je bilo uključeno sve i svašta, i koji su izgleda u svemu tome potpuno izgubili i osjećaj za pravu mjeru: 100m2 za 24.000 kuna, odnosno prihod općine od 800.000 kuna od korištenja javnih površina za cijelu prošlu godinu. Komparacije radi u Dubrovniku se takva cifra dobije od samo jednog do dva restorana! Pravo pitanje koje se stoga postavlja daleko je od onoga koje postavljaju ti pojedinci, a nakon ovog intervjua ću ga zasigurno dobivati često: hoće li netko meni postaviti pitanje i pokrenuti odgovornost mene kao načelnika za takvo obezvrjeđivanje javnih prostora i površina? Jer što su ugostiteljski objekti bez javnih površina? Odgovor i sami znate, ali opet kažem nismo mi tu da ucjenjujemo i stvaramo pritisak, nismo mi „vlast“, naša uloga je prvenstveno biti partner svima u Općini, ali kako netko od nas može očekivati da se ponašamo na takav način, a za sebe bi zadržali sasvim druge kriterije i pravila ponašanja. Za mog mandata takvo što neće proći, jer mene ne zanima drugi mandat, mene zanima ono s čim sam počeo i s čime završavam – podrškom i dobrobiti svih građana, a ne partikularnih interesa. Oni koji rade pošteno, a takvi su bili oni ugostitelji s kojima smo se susreli, odnosno oni koji rade u skladu s općinskim aktima od mene će imati maksimalnu potporu, uvijek su im moja vrata otvorena jer sam svjestan njihova gospodarskoga značaja i potencijala, ali neću pokleknuti nikakvim ucjenama. Tim prije jer ovo nije samo moj projekt, ovo je i projekt ljudi koje sam doveo sebi za suradnike a moje povlačenje bi značilo da im uskraćujem potporu, a ovo je projekt i svih Cavtaćana i Konavljana koji žele bolji i ugodniji život, ovo je projekt i svih ugostitelja koji su svjesni što znači bolji i ljepši Cavtat za turiste i sugrađane. Znaju se čuti i kritike kako je bilo dosta novih zapošljavanja u Općini, kako ste pasivizirali političku scenu Konavala. – Jesmo, doveli smo nove mlade ljude, a one koji su možda bili neiskorišteni, smo usmjerili i počeli koristiti u pozitivnom smislu stvarajući im radni prostor kako bi pokazali i iskazali svoju osobnost i sposobnost. Svi ti mlađi ljudi koji me okružuju, od mene i predsjednika Općinskoga vijeća imaju svekoliku podršku, te im tako stvaramo potreban prostor za rad. Bez njih se u nove projekte ne bismo mogli upuštati. Moram posebno istaknuti i rad civilnih udruga kojima dajemo sve veći značaj. Davanjem prostora njima kao udrugama ne želimo sebe osloboditi odgovornosti ili posla, nego suprotno, sinergijom postižemo jače i bolje rezultate. Istina je da mi neki spočitavaju kako sam pacificirao političku scenu Konavala te kako je koalicija s HSS-om unijela mrtvilo, no mir nam je potreban kako bismo ostvarili sve ono što smo zacrtali, obećali i stanovnicima donijeli novu kvalitetu života. Član sam HDZ-a i to uvijek ističem jer politički i nacionalni izričaj stranke u cijelosti prihvaćam, ali se isto tako ne odričem prava na kritiku i na ukazivanje onoga što nije dobro. Sebe smatram integralnim Konavljaninom, svaki dio Konavala za mene je jednak i tako će to ostati. Doduše s posebnom empatijom gledam na ljude koji žive u našim rubinom mjestima Vitaljini, Brdima, Dubravci itd. Na kojim infrastrukturnim projektima radite i u kojoj je fazi projekt obnove Tvrđave na Prevlaci? – Niz je projekta koji su u tijeku ili koje namjeravamo ostvariti u idućem periodu, svi projekti koje ovdje navodim dokazuju ono što sam prethodno istaknuo, a to je želja za ravnomjernim razvojem Konavala. Upravo se sada izvode radovi na gradnji kanalizacijskoga sustava u Grudi, pripremamo početak radova na kanalizaciji u Moluntu, intenzivno gradimo zgradu nove općine, samoposluge i tržnice. Ponosno ističem kako smo nakon dugog niza godina uspjeli otvoriti novu butigu u Dubravci ma koliko to nekome tko sa strane gleda značilo malo, za te ljude koji žive u Dubravci puno znači, sada slijedi i butiga u Pridvorju. Tijekom ovoga mjeseca nastavljamo zajedno sa ŽUC-om rekonstrukciju ceste prema Duboj. Napokon nakon dugih pregovora i dogovora širimo cestu u Tihi koja će svim stanovnicima Tihe donijeti novu kvalitetu stanovanja. Uređujemo Pločice, tamo imamo nekoliko dobrih ideja. Ovih se dana priprema gradnja trafostanice u Moluntu te postavljanje nove električne mreže kroz mjesto, imamo ideju uređenja manjeg ribarskoga muzeja u Moluntu. Prevlaka je po meni momentalno projekt svih projekata jer od njega osobno puno očekujem, kada sve to zaživi Vitaljinu ćemo gledati u sasvim drugom kontekstu, uvjeren sam kako će ostvareni projekt na Prevlaci i tako značajno redefinirati taj dio Konavala u gospodarskom pogledu. U iduća tri mjeseca očekujem početak radova na sanaciji tvrđave. Ovdje moram istaknuti rad Društva prijatelja dubrovačke starine koji svojim radom značajno doprinosu gospodarskom razvoju Konavala, jer svojom filozofijom obnove spomenika mudro skrbe o samoodrživosti spomeničke baštine te tako stvarajući nova radna mjesta, Konavljanima posredno i neposredno otvaraju nove mogućnosti. Obnovljeni Knežev dvor u Pridvorju bit će pravi biser naše spomeničke baštine. Ne zanemarujete ni segment kulturne ponude u Konavlima, najavili ste preseljenje biblioteke … gdje i zašto? – Upravo kulturnom segmentu u Konavlima dajemo veliki značaj, svjesni smo da ne ulažemo velika sredstva ali u okvirima mogućega činimo prava čuda. Naši muzeji i galerija rade niz projekat što samostalno, a što u suradnji s ministarstvom ili Društvom prijatelja. Kada bih vam krenuo nabrajati što je gospođa Rusković Radonić sa svojim djelatnicima do sada uradila, mislim kako bi ovaj i ovako dugi intervju bio značajno duži. Ovdje posebno moram istaknuti veliki dragovoljni rad gospodina Nika Kapetanića u razvoju i očuvanju kulturne baštine Konavala na čemu smo mu zahvalni. Sva nam je ova pozitivna sinergija omogućila postizanje ovakvih dobrih rezultata. Moram istaknuti kako je donedavno, Grad Dubrovnik bio jedini UNESCOV spomenik kulture u našoj županiji, a odnedavno su to i stećci na Barbari kod Dubravke, što nas čini izuzetno ponosnim. Biblioteku namjeravamo smjestiti u prostor pored Turističke zajednice općine Konavle u prostor gdje je do sada bila trgovina. Uspjeli smo se dogovoriti s vlasnicom trgovine da ona iz prostora iziđe ranije pa ćemo imati prekrasan i primjeren prostor za biblioteku i čitaonicu, što je nedostajalo Cavtatu i Konavlima. Osobno mislim kako je to jedna vrlo značajna stvar za sve naše građane. Kada će biti gotova zgrada Općine u Cavtatu, jeste li već našli kupce ili zakupce ostalih poslovnih prostora? – Zgrada se intezivno radi, o rokovima ne bih htio govoriti jer to je stvarno nezahvalno, no završiti ćemo je. Kupce nismo našli jer ih nismo ni tražili. Postoje još dvojbe da li prostor zadržati ili prodati. Kada prodate, više nemate utjecaja što će se tu nalaziti i što će biti, sada Cavtat nema mesnice, a da je to naš prostor možda bi mogli uvjetovati da se tu mora nalaziti mesnica, a ovako možete samo o tome sanjati. Vidjet ćemo što vrijeme nosi, pa ćemo promišljeno reagirati. Što ste napravili po pitanju razvrstavanja otpada u Konavlima? – Priznajem, ništa se još značajno ne vidi, ali na tome intenzivno radimo. Uvjeren sam kako ćemo taj posao dobro uraditi, biti će teško i zahtijevno ali sam siguran u uspjeh. Apeliram na strpljenju, svjestan sam velikih problema, ali i izazova koji je pred nama. Neki dan smo nakon dugoga niza godina dobili građevinsku dozvolu za reciklažno dvorište te sada idemo u daljnu realizaciju. Molit ću vas da o tome drugom prilikom govorimo jer je tema široka i zahtijevna. Puno se pričalo o izgradnji Osnovne škole u Cavtatu, predstavljali ste projekte i činilo se da će projekt krenuti odavno. Što se događa i kada cavtatski i konavoski đaci mogu očekivati novu školu prilagođenu većim standardima, jer se ova i doslovno raspada? – Ako sam za Prevlaku rekao kao je to projekt svih projekta onda je škola u Cavtatu problem svih problema i moja noćna mora. No, da krenem redom. Izgradnja škole je bila kroz prostorne planove planirana u Cavtatu na predjelu Rajkovoga dola, na tom dijelu država ima cca 20000 m2 zemlje ali ta je zemlja nepodijeljena i tu su prisutni privatni suvlasnici. Da ne bih duljio, dugo smo sa suvlasnicima pregovarali, ali kada smo došli do kraja jedan od suvlasnika je odustao, te smo prešli na alternativnu lokaciju. Počeli smo pripremati projekte za školu i vrtić na staroj lokaciji. I kada smo skoro završili projekt, vlasnici su nam izrazili želju kako bi se oni ipak podijelili. Predsjednik Općinskoga vijeća i ja procijenili smo kako se škola gradi za dugi period te da bi sada greške bile nedopustive, te smo prihvatili pregovore. Pregovarali smo dugo, pregovori su u finalnoj fazi tj. priprema se sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice. Moj je stav jasan, škola ne smije niti jednoga trenutka biti iseljena van Cavtata, a ako ima biti iseljena, onda se treba točno znati kada započinju radovi na gradnji nove škole, ali seliti školu bez jasnoga roka početka gradnje nove škole je nedopustivo. U stalnoj smo vezi sa nadležnim ministarstvima, prošli smo tjedan bili ja i predsjednik vijeća na sastanku kod župana gdje smo dogovorili daljnje korake. Župan nas je izvijestio kako je škola u Cavtatu stavljena među četiri prioritetne škole za gradnju u Republici Hrvatskoj. Trebamo biti svjesni da novac za gradnju nove škole općina i županija same ne mogu osigurati. No, o svim našim koracima javnost ćemo promptno izvještavati, te sam uvjeren kako ćemo i ovaj problem uspješno riješiti..