Gost urednik: Nataša Đurović Đanović - Muke po odvjetništvu
Pravna nesigurnost u Republici Hrvatskoj postaje gorući problem koji usporava, često i onemogućuje društveni napredak
Učestale i nekvalitetne promjene zakona, nedovoljna pripremljenost državnih tijela za primjenu zakona, neujednačeni rad sudova, te nemogućnost praćenja novonastalih promjena izazovi su s kojim se svakodnevno suočava pravna struka.
Jedan od osnovnih razloga zbog kojeg u Hrvatskoj zadnjih godina vlada pravna nesigurnost je prilagodba našeg pravnog sustava sustavu Europske unije. Taj, može se reći isforsirani, pokušaj prilagodbe europskoj pravnoj stečevini doveo je do izmjene skoro pa svih zakona, posljedica čega je nepreglednost, nerazumljivost propisa, kao i nesnalaženje u praksi. Radi se o tisućama zakonskih akata u kojima se nemoguće snaći čak i pravnim stručnjacima, a o laicima da i ne govorimo.
Potrebno je istaknuti da je u tom procesu usklađivanja našeg zakonodavstva s propisima Europske unije veliki broj zakona donesen po hitnom postupku, čak i kad za to nije bilo potrebe. Posljedice takvog donošenja zakona „preko noći“ jest zatečenost i struke i javnosti zakonskim odredbama koje se onda, sasvim opravdano, ocjenjuju kao nepravične, neprihvatljive i neprovedive.
Nekritičko usvajanje sve nekvalitetnijih zakona dovodi do trenda usvajanja neustavnih zakona ili zakonskih odredbi, koje u svojoj primjeni dovode do kršenja Ustava kao temeljnog pravnog akta države.
S druge strane nije za sve „kriv“ ulazak u Europsku uniju. Hrvatski pravni poredak godinama trpi zakonodavni nered jer su pravna struka, a posebno pravni praktičari nedovoljno uključeni u postupke izrade i donošenja zakona. Ovaj proces u najvećem dijelu prepušten je politici. Zakonodavni nered javlja se kao posljedica potpune političke nebrige o stanju zakonodavstva u Hrvatskoj.
Poseban problem predstavljaju promjene zakona pod pritiskom javnosti. Umjesto sustavnog i sistematičnog pristupa, zakoni se često mijenjaju pod pritiskom pojedinog slučaja, što rezultira čestim proturječnostima različitih zakonskih propisa. Stoga se slobodno može reći da je Hrvatska zemlja prenormiranog pravnog sustava, koji je upravo zbog naglašene prenormiranosti neučinkovit, neprovediv i samom sebi svrha.
Nedavno smo bili svjedoci takvoj situaciji kod uvođenja poreza na nekretnine čija je primjena odgođena. Na pitanje je li na tu odgodu utjecala javnost, aktivnosti raznih udruga ili pak strah za političke stolice, možemo zaključivati. No, odvjetnička struka je bila i jest zasuta pitanjima zabrinutih stranaka o posljedicama poreza na nekretnine, na koja pitanja nije moguće dati odgovore upravo zbog nedorečenosti zakona i nepripremljenosti za primjenu istog. Primjena toga zakona jest odgođena (bar ako je tako suditi po najavi premijera), ali pitanje je do kada. Također, pitanje je hoće li se pri ponovnom eventualnom pokušaju uvođenja ovog poreza otkloniti svi dosadašnji nedostaci.
Pravna sigurnost trebala bi biti temeljena pretpostavka sređenog društva jer jamči ostvarenje i zaštitu osobnih sloboda i prava. No pravne sigurnosti nema bez stručnog i sustavnog rada na izmjenama zakonskih odredbi, te upoznavanju i sudjelovanju javnosti u takvim procesima. Na tom području Hrvatska nije pokazala osobitu sposobnost.
Ne očekujem da će ovih nekoliko redaka teksta razuvjeriti one koji imaju loše mišljenje o odvjetničkom ili sudačkom zanimanju niti tvrdim da u ovom „žitu nema kukolja“. No, ako sam samo jednog čitatelja navela da na pravnu struku pogleda iz nekog drugog kuta, učinila sam puno.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
3.jpg)
