Izvanredne vijesti
MALI OGLASI
02.01.2019 | Kultura

Druženje sa ženom s otoka spisateljica Ivica Duhović Žaknić

Autor: Glas Grada
Druženje sa ženom s otoka spisateljica Ivica Duhović Žaknić
​Za upoznat Žrnovo, mjesto s početka Korčule, valja znat cijenit čeljade s otoka namjereno na nas, nas s kopna. Naša Franica je, onako usput, pripomenula da učinimo susret s književnicom Ivivcom Duhović Žaknić, što sam ja ushićeno prihvatila. Koja će to biti ljepota slušati žrnovski i standardni govor, riječi, u našem Klubu, između ostalog, od žene koja, sigurno, ima što reći. I zaista, neobična je to krhka žena, svoja u odijevanju, izgledu, elokvenciji, a tek u pisanoj riječi u svojim knjigama. Živi sama na brdu ponad Žrnova prepuštena zemlji, moru, nebu, zvijezdama. ​U izdanju Književnog kruga Split čitateljima je dosada ponudila zbirku novela Islomania, romane Pali anđeli Cvijete Knez i Najmojije te nekoliko prijevoda s njemačkog. ​Uživali smo u našem prostoru Kluba 65+ začinivši tako zimsku večer slikovitim autoričinim odgovorima, isječcima iz vlastitih obiteljskih priča, svom svjetonazoru o današnjem vremenu, a posebno senzibilitetu rođene „meštrove” kakvom je idanas smatraju njeni bivši učenici. ​Provela nas je, poput prave vodičice, ali ne nas turistestarom Korčulom, već znatiželjne slušatelje žedne riječi s bremenom otočnog, mediteranskog, tradicionalnog nasljeđa u današnjoj suvremenosti. Sve što sam htjela kao pitanja postavitinestalo je u trenu prepustivši se laganom razgovoru dviju žena, mene iz Grada i Ivice s otoka. ​Tišina je bila opipljiva dok smo slušali ulomak novelePetra na otoku, s izvjesnom putenošću. Citirat ću riječi JakšeFjamenga iz Predovora knjige, „… njezina se rečenica doimljepoput nezaustavljiva slapa, koji sobom odnosi i sve što usputuskoči u njegov tok, puna je pravih provala opisa i punokrvnihiskaza, trenutnih asocijacija, svega što tkivu priče daje dodatnuživost da bi se sve složilo u narativni kovitlac.” ​Sve je prepuno nijansiranja životnih drama odabranihlikova, da bi se svelo i zaključilo na prepoznavanje otočnefilozofije i životnog svjetonazora. Svi likovi žive svoju priču, ali zajedno sa spisateljicom pa je suvišno pitanje jesu li priče autobiografske. Prošli smo otokom jučer, danas i sutra, Ivica Duhović Žaknić bila je pouzdana i dobra vodičica, usmjerila nas je svojom širokom pričom na trajno traženje identiteta, onoga moga namojijeg. ​Citatom iz knjige „Biti rođen u Žrnovu znači nositi pečatmračan i blistav, katolički i poganski, šegedinovski, mediteranski i živjeti vazda samo za pomirenje njegovih suprotnosti” oprostili smo se od književnice uvjereni da još nijesve propalo, da je književna riječ, bilo zavičajna, standardna, nadohvat, živa je… duperajmo je… rekli bismo mi odika u Gradu.

Do novog susreta u Gradu!

Anita Vlašić, volonterka

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji