23.01.2015 | Silvio Market
20. - Na kantunu kuća stoji
Autor: Glas Grada
podijeli:
Otežavajuća okolnost za osvajanje Mljetske vojarne je bila ta što unutar vojarne nije bilo čovjeka kojem se moglo vjerovati, dakle, nikog tko bi htio surađivati s hrvatskim braniteljima
Na otocima dubrovačkog akvatorija koje je ticao „Perast“ bilo je mirno. Na elafitskim otocima nije bilo jugo vojske. Čak se sa Šipana malo prije okupacije dubrovačkog teritorija povukla redovna posada obalne baterije JNA-e, koja je napustila otok pod čudnim okolnostima. Na Mljetu je situacija bila puno zamršenija. Iz vojarne na zapadnom dijelu otoka ( Rt Goli), povukla se posada obalne baterije, kao i sa Šipana, dok je u Saplunari, na istočnom kraju otoka, u vojarni ( Rt Gruj ), svo ljudstvo ostavljeno i još pojačano rezervistima koji su pristizali vojnom barkasom, ili sa patrolnim čamcem Učka – PČ 174. Zbog tog je stanje na Mljetu bilo vrlo napeto.
PRAVA DRAMA NA PELJEŠCU
Na poluotoku Pelješcu pak, tijekom mjeseca rujna odigrala se prava drama, pri zauzimanju vojnog objekta JNA - „Rota“. Pošto sam bio smješten početkom listopada kod rodbine u Potomju, u obiteljskoj kući gđe. Rite Cibilić, bio sam svjedokom kada je 3.10.1991., u popodnevnim satima borbeni avion JRV ( Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva), tipa „Jastreb“, mitraljirao i raketirao vojni objekt „Rota“, koja se nalazi na brdu iznad Potomja, odnosno Kune Pelješke.
Borbeni avion je poletio sa uzletišta u Mostaru, prošao dolinom rijeke Neretve, zaobišao vrh Pelješca, te u niskom letu i jako širokom luku se zaokrenuo natrag prema vinogorju Dingač. Vrlo sporo se dizao iz tog niskog leta, sporo preletio ponad Potomja, i uz tutnjavu pri preletu, slično onakvoj kakvu stvara potres prije udara, izvršio napad na „Rotu“. Taj dan se nisam uspio čuti na telefon sa Miljenkom Bratošem (sekretarom Sekretarijata za narodnu obranu Općine Dubrovnik), no odmah popodne sam bio raspoređen na dežurstvo pri kriznom štabu u Potomju, u prostorijama poljoprivredne zadruge i vinarije „Dingač“.
PRVI PUT JAVNO, NAKON 24 GODINE
Poziv na dežurstvo mi je uručen od strane gosp. Ivice Bokšića, djelatnika pošte u Potomju, što me iznenadilo, jer nisam nikom javljao gdje sam. Tu večer, na dežurstvu, oko 2 sata iza ponoći u prostoriju je ušao stariji čovjek koji me pozdravio sa: „Bog živi“, i nakon upoznavanja i mog nepovjerenja prema takvom „strancu“, ispričao mi nevjerojatnu storiju koju ću po prvi puta javno objelodaniti, nakon 24 godine:
Protuatomska baza „Rota“, smještena na vrhu istoimenog brda, po sredini poluotoka Pelješca, bila je povezana podmorskim kabelom sa Visom, i podzemnim kabelom sa Beogradom. To je bila direktna koordinirana veza sa zapovjedništvom JNA-e u Beogradu, putem zapovjednog sustava „Neptun“. Baza je bila bitna, jer je bila izuzetno dobro i duboko ukopana u teren, te bi u slučaju ratnih djelovanja bila neosvojiva, shodno zalihama hrane, oružja i svojim položajem. Na tom mjestu stacionirana, trebala je poslužiti kao glavna točka iz koje bi se vodilo presijecanje i zauzimanje poluotoka Pelješca. Sa sjeverne strane pravac presjeka je išao iz smjera Trpnja, preko Kune Pelješke, Potomja ( kroz tunel ), do južne obale poluotoka, ispod vinogorja Dingač.
KOMANDA JNA U BEOGRADU OBEZGLAVLJENA
Na taj način Ston bi bio okružen sa zapadne i istočne strane, i vrlo brzo okupiran, te bi zbog nemogućnosti dopreme oružja i hrane u Dubrovnik - koje se obavljalo iz Stona, i sam grad Dubrovnik vrlo brzo morao kapitulirati. Tajnost zadatka zauzimanja baze je bila na vrhunskom nivou, jer ni predsjednik Tuđman, kao ni njegovi vodeći strategi vojske ( najbliži suradnici ), nisu ništa o tome znali. Akcija se tajila i zbog nepovjerenja prema trojici Josipa: Manoliću, Boljkovcu i Perkoviću. Ti ljudi su prije Domovinskog rata radili za tajne jugoslavenske službe ( OZNA i UDBA ), a 1991. su bili prvi do predsjednika Tuđmana.
Zbog tog su dan prije akcije pripadnici specijalne policije iz Dubrovnika, na čelu sa njihovim zapovjednikom gosp. Menalom stigli u ovo područje Pelješca u civilnoj odjeći, te su čekali daljnje naredbe. Dana; 14.9.1991., JNA je izvršila helikopterski desant na „Rotu“, dovlačeći nove snage u ljudstvu i tehnici, htijući se i na taj način dodatno osigurati za predviđeni plan presijecanja Pelješca.
No, unaprijed isplanirana akcija hrvatskih branitelja pod kodnim imenom „ Operacija Neptun“ i lozinkom „Srećko“, je tog istog dana pokrenuta, i uz pomoć samo jednog čovjeka koji je bio unutar protuatomske baze je potpuno uspjela, bez gubitaka, čak i bez ranjenih na obje strane. Nakon zauzimanja baze, podmorski kabel je presječen u Pločama, te je s tim činom zapovjedni lanac „Neptun“ postao beskoristan, a komanda JNA-e u Beogradu obezglavljena, jer nisu znali što se dogodilo. Tek kada su svi vojnici koji su bili zarobljeni u bazi prebačeni autobusima na granicu sa BiH i pušteni, JNA je poduzela raketiranje baze. No tada im je već bilo kasno za to.
Na sličan način je planirano bilo i zauzimanje vojarne JNA u Saplunari, na Mljetu. Otežavajuća okolnost za osvajanje Mljetske vojarne je bila ta što unutar vojarne nije bilo čovjeka kojem se moglo vjerovati, dakle, nikog tko bi htio surađivati sa hrvatskim braniteljima. Potaknuti akcijom na „Roti“, 14.9.1991.,u 22.00 sata mobiliziran je i rezervni sastav MUP-a u Dubrovniku. 8 ljudi je moralo biti dodatno prebačeno na Mljet. „Perastom“ nisu smjeli biti prebacivani, zbog mogućnosti zaustavljanja broda i zarobljavanja od strane JNA, jer špijuni su stalno bili na „Perastu“, ili oko njega.
LOKALNI ŠPIJUNI
Zbog tog su u istoj noći, „Atlasovim“ brodom Argosy, uspješno dovedeni na Mljet. Nažalost, iznenađenje i osvajanje vojarne nije uspjelo, jer su lokalni špijuni s Mljeta već drugi dan po dolasku policije na otok točno izvijestili komandanta vojarne - zastavnika, Živana Pešića, o broju policajaca, njihovom rasporedu, boravištu i naoružanju. Potpuna izdaja lokalnih petokolonaša. Kako se situacija na Mljetu dodatno s ovim činom zaoštrila, toliko da su iz vojarne JNA počele otvorene prijetnje, pa čak i ispaljivanje minobacačkih granata po položajima policije, tako je i potreba za točno danim uputama o ovakvoj situaciji trebala biti korištena.
U nemogućnosti mog prebacivanja na Mljet, trajektom Badija iz Trstenika, postojala je mogućnost prebacivanja gliserom iz Prapratnog, kojeg je stavio na raspolaganje HRM-i legendarni igrač Hajduka; Ivica Šurjak, ili sam pak trebao preko policijske radio stanice javiti osobama - policajcima na Mljetu ( od potpunog povjerenja ), gdje se nalaze sakriveni spisi o načinu obrane otoka i postupanju prema štićenim osobama, te spis sa imenima špijuna JNA-e na otoku. Za odabir policajaca od povjerenja sam bio odabrao: gosp. Mata Bilića ( danas, profesora na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku), prijatelja koji je živio u Dubrovniku, ali sam s njim, s njegovim bratom, i sestrom proveo većinu djetinjstva u Stonu.
Oni su stalno dolazili na školske praznike u Ston kod svojih - obitelj Blagaić. Osim što smo bili prijatelji, svi iz obitelj Bilić su veliki vjernici, tako da uopće nisam imao niti malo sumnje u Mata. Još jedan čovjek je bio od mog potpunog povjerenja; Nikola Matana ( danas, policajac Pomorske policije – PU Dubrovnik). On je bio također u rezervnom sastavu policije na Mljetu. Mljećanin, moj vršnjak s kojim sam prijatelj od rođenja. Bilo mi je rečeno da ih ne zovem imenom ili prezimenom, već nadimkom, pa je Mato imao nadimak Stonjanin, a Nikola: Z6, po broju zelenog dresa kojeg je nosio u malonogometnoj momčadi „Zabrježe“.
Poruka je trebala biti šifrirana, ali razumljiva, te sam je složio po pjesmi Mila Hrnića („Na kantunu kuća stoji“), i glasila je: „Pod rogačem kuća stoji, puna je rogača ljudi moji, uzmite ih sad je vrijeme, jedite ih, bit će zime“. U prijevodu: U psećoj kućici pod rogačem su sakriveni dokumenti i odmah ih uzmite, bit će rata! Ja sam tražio da me se odmah prebaci Šurjakovim gliserom iz Prapratnog u Sobru, no to je bila tek zadnja mogućnost, jer bi tako po mišljenju gosp. Bratoša i „Stranca“ odmah bio sumnjiv petokolonašima na otoku.
(nastavlja se)
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
